imageIVM1

Diary

Od Detroita do Deaborna

Vjeverice ili ljudi?
17 | 01 | 2011 | Dubrovački list

 

Vježbajući Mozartove retke, primijetila sam da se vjeverice okupljaju u vrtu ili na obližnjem stablu i da uživaju u prštavim sekvencama i upravo u tim famoznim frekvencijama. Zastajale su pod prozorom zadovoljno. Uz dužno poštovanje i moju veliku naklonost prema argentinskim, hrvatskim i španjolskim velikanima, Piazzolli, Turini i Dori Pejačević, Mozartov efekt potvrđen je u potpunosti i ovaj put.

Bilo je divno primiti ovacije nakon klavirskog recitala s djelima Dore Pejačević i predavanja o njoj, jer ih u tom smislu prima hrvatska kulturna baština, a i kopirati note na zahtjev mnogih studenata koji su pokazali golem interes da studiraju njena djela

"Živi li ovdje više vjeverica doli ljudi?" - bilo je jedno od prvih mojih pitanja dok su me vozili u Fordovom autu na prvi pokus s Deaborn simfonijskim orkestrom divnog, sunčanog jutra mjeseca studenog. Milijuni dražesnih životinjica hrlili su prekrasnim stablima dok smo se približavali kolosalnom ostakljenom zdanju u srcu grada Deaborn. Bila je to dvorana u kojoj smo i nastupili Performing Art Center u Deabornu. Pod palicom umjetničkog direktora orkestra, maestra Kyprosa Markoa radilo se besprijekorno i svakodnevno, a već na prvom pokusu zvučna slika i prilika bila je obećavajuća.

 

KONCERTI I PREDAVANJA

Koncert je protekao fantastično uz "standing" ovacije i uzvike bravo. Deaborn simfonijski orkestar ove godine slavi svojih 50 godina postojanja, što je za novi kontinent impozantna obljetnica. Dvorana Art Performing Center divne je akustike i bila je dupke puna na koncertu gdje smo izveli Mozartov koncertni Rondo u A duru K386, te fantastičnu Simfonijsku rapsodiju (Rapsodia sinfónica, op.66) španjolskog skladatelja Joaquína Turine. Glazbenici su bili sjajni, većina njih i sami djeluju kao solisti, a zaposleni su i u Detroit simfonijskom orkestru koji je jedan od vodećih američkih orkestarskih tijela. U danima boravka u SAD-u održala sam 5 koncerata u svega 11 dana i nije bilo puno vremena za lagodnost. Svakodnevni pokusi, ako ne s jednim onda s drugim orkestrom, ako ne u Deabornu onda u Detroitu, ako ne sama onda s triom ili pak pripreme za predavanje o Dori Pejačević na Wayne State University u Detroitu, nisu mi dozvolili puno. No, ipak sam uspjela sobom ponijeti duh kraja gdje sam bila i djelovala, kao i par najvažnijih kurioziteta ovih dvaju michiganskih gradova.

FORDOV IMPERIJ

Henry Ford (1863. - 1947.) osnivač "Forda" rođen je baš u Deabornu gdje je djelovao kao jedan od najuglednijih i najsposobnijih izumitelja svih vremena. Stvaralačka fantazija, izumiteljski dar i domišljatost koje je posjedovao očituju se u svim njegovim izumima. Deaborn i Detroit pravi su imperij, carstvo njegovog djelovanja, a putem je teško vidjeti bilo koji drugi automobil osim Forda. Muzeji, Fordov posjed na rijeci Rouge impresivan je arhiv i ogled njegovog imutka, želje za skladom, prožimanjem s prirodom u kojoj je crpio inspiraciju za sve. Tako se sve što je Ford izumio (često sam čula i termin Fordizam) može ogledati u brojnim i dalje uspješnim poslovnicama u Deabornu i Detroitu, a muzej Henry Ford u Deabornu oduševio me je u potpunosti s ogromnim fundusom automobile, prvih vlakova, Canadian expressa, Kennedyjevog automobile, modeli automobila kao što je recimo Ford-T i mnogi drugi.

PREKRASNA STABLA

Ono što me svugdje najviše doima jest priroda. U prirodi se očituje baš sve što čini jedan kraj, grad, ljude, kontinent. Kao i u obližnjoj Kanadi, jesenska stabla Michigana su božanstvena. Odjevena su u tisuće prekrasnih boja, od crvene do zlatne, sa srcolikim listovima ili pak onima u svome padu. Tako me je pred samim univerzitetskim ulazom u Wayne State University u Detroitu začaralo mnoštvo prekrasnih, golemih stabala sa žutim, crvenim ili zlaćanim listovima dok sam iščekivala probu s drugim orkestrom s kojim smo izveli djela Piazzolle i Turine. Bio je to orkestar ekstremno nadarenih studenata Detroitskog sveučilišta Wayne State University koji su vladali zahtjevnim partiturama spremno i odvažno. S violinistom, a ujedno i dirigentom Kypros Markou i čelisticom dr. Judith Weg izveli smo Glasovirski trio, op.15, hrvatske skladateljice Dore Pejačević koji je prepunu, radoznalu dvoranu "Recital hall" sveučilišta upoznalo s našom vrlom skladateljicom. Sljedećeg dana podrobnije ih je s hrvatskom glasovirskom baštinom, s akcentom na D. Pejačević, upoznalo moje predavanje, a što sam zaključila solističkim recitalom gdje su se nizale glasovirske minijature nastale pod perom hrvatske skladateljice. Bilo je divno primiti ovacije jer ih u tom smislu prima hrvatska kulturna baština, a i kopirati note na zahtjev mnogih studenata koji su pokazali golem interes da studiraju njena djela.
Niti moj posljednji dan nije bio slobodan za kuriozitete koji su me privlačili u Detroitu ili kako ga nazivlju "Motownu" jer sam cijelo poslijepodne držala glasovirski tečaj na Wayne State University u Detroitu, ali sam uživala dijeliti sa studentima svoja iskustva i naravno i sama naučiti nove vidike u "Novom svijetu", a što je pokazalo jako dobre rezultate na koncertu kojeg su odabrani studenti na kraju tečaja održali.

VJEVERICE VOLE MOZARTA

I iako sam u mom kratkom boravku u SAD-u izvela mnoštvo skladatelja, od Turine, Piazzolle, Pejačević do Mozarta vjeverice su se ipak odlučile za Amadeusa! Vježbajući Mozartove retke, primijetila sam da se uvijek okupljaju u vrtu ili na obližnjem stablu i da uživaju u prštavim sekvencama i upravo u tim famoznim frekvencijama. Zastajale su pod prozorom zadovoljno. Uz dužno poštovanje i moju veliku naklonost prema argentinskim, hrvatskim i španjolskim velikanima, Piazzolli, Turini i Dori Pejačević, Mozartov efekt potvrđen je u potpunosti i ovaj put. Nije Mozart samo stimulus ljudima pa bi silna literatura ispisana na temu "Mit o Mozartovu efektu" trebala obuhvatiti i životinjski svijet.

 

 

[ back ]